djecak

Status djece u ratovima: pravni okvir

“Rat krši svako pravo djeteta – pravo na život, pravo na život u porodici i zajednici, pravo na zdravlje, pravo na razvoj ličnosti, kao i pravo na odgoj, njegu i zaštitu.”[1]

Ratovi dvadesetog stoljeća poprimili su sasvim novu dimenziju zbog pomaka u oblasti tehnologije. Pojava i uvođenje novih vrsta oružja rezultirala je dramatičnim porastom broja žrtava. Nadalje, novi modeli ratovanja karakteristični za savremene oružane sukobe, brišu jasne granice između civilnog i vojnog sektora. Ratovi se više ne vode između, nego unutar država. Sve to je rezultiralo naglim skokom broja i procenta civilnih žrtava rata. Naime, na početku stoljeća civilne žrtve rata činile su svega 5% od ukupnog broja žrtava, dok je taj procenat krajem stoljeća porastao na 90%.[2] Gotovo polovinu od ukupnog broja žrtava savremenih oružanih sukoba čine djeca.[3] Prema UNICEF-ovim podacima, više od milijardu dječaka i djevojčica živi u zemljama ili na teritorijama pogođenim oružanim sukobom, a preko 300 miliona njih pripada starosnoj grupi ispod pet godina.[4]

Tokom posljednjih decenija, zaštita i dobrobit djece za vrijeme oružanog sukoba, zauzimaju visoko i važno mjesto u političkoj agendi međunarodne zajednice. Kao rezultat, stvorena je značajna pravna osnova sačinjena od normi, standarda i pravila koje proističu uglavnom iz međunarodnog humanitarnog i prava ljudskih prava, i čine regulatorni okvir za zaštitu djece u kontekstu savremenog oružanog sukoba.[5]

Sukladno standardima međunarodnog humanitarnog prava, djeca, za vrijeme oružanog sukoba uživaju pravo na jednaku zaštitu kao i ostatak civilnog stanovništva. Nadalje, zbog njihove ranjivosti i specifičnih razvojnih potreba, djeca imaju pravo i na posebnu, dodatnu zaštitu. Neke od jamstava (garancija) međunarodnog humanitarnog prava, ali i drugih međunarodnih pravnih instrumenata postale su dijelom običajnog međunarodnog prava.

Neki od ključnih pravnih instrumenata na kojima počiva zaštita djece za vrijeme oružanog sukoba su:

Konvencija o pravima djeteta (1989), Fakultativni protokol uz Konvenciju o pravima djeteta glede uključivanja djece u oružane sukobe (2000), Ženevska konvencija (1949), Dopunski protokoli Ženevske konvecije (1977), Konvencija 182 MOR o najgorim oblicima iskorištavanja dječijeg rada (1999), Rimski statut Međunarodnog kazenog suda (2002), određene rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a usvojene u periodu između 1999. i 2009. godine.[6]

Evolucija i ekspanzija pomenute pravne osnove koju čine međunarodni ugovori, protokoli i instrumenti “mekog” prava nastavlja i istovremeno usmjerava proces poboljšanja zaštite djece i poštivanja njihovih prava za vrijeme oružanog sukoba. Međutim, učinkovita implementacija standarda postavljenih u gore navedenim instrumentima i dalje predstavlja izazov u mnogim dijelovima svijeta.

Uprkos pravilima utemeljenim u međunarodnom pravu, kršenje prava miliona djece u svijetu se i dalje nastavlja. Primarnu odgovornost za postojeću situaciju snose države, koje su je stoga dužne i promijeniti. Dakle, nacionalna prava država čine važan dio pravne strukture koja osigurava zaštitu djece u konfliktnim zonama. U nekim slučajevima, nacionalna prava pružaju viši stepen zaštite od međunarodno propisanih standarda, dok je u drugim slučajevima obrnuto.

I pored obeshrabrujućih statističkih podataka koji ukazuju na visok stepen ranjivosti djece tokom oružanog sukoba, bitno je istaći da su djeca sposobna bića, koja također zajedno sa svojim porodicama i zajednicama igraju važnu ulogu u cijelom sistemu i procesu njihove vlastite zaštite.


 

[1]GraçaMachel, the United Nations Secretary-General's Expert on the Impact of Armed Conflict on Children, UN izvještaj “Impact of Armed Conflict on Children”, 1996, dostupno na: http://www.unicef.org/graca/a51-306_en.pdf

[2] Ibid

[3] Ibid

[4]UNICEF, “Progress for Children”, New York, 2009, p 20, dostupno na: http://www.UNICEF.org/protection/files/Progress_for_Children-No.8_EN_081309(1).pdf

[5]International Bureau for Children’s Rights, A Guide on International Human Rights and Humanitarian Law on Children in Armed Conflict, 2010, dostupno na: http://www.essex.ac.uk/armedcon/story_id/000911.pdf

[6]Children and Armed Conflict, International Standards for Action, 2003, dostupno na: http://www.unicef.org/emerg/files/HSNBook.pdf